UPUCAVANJE OPTIČKOG CILJNIKA

Ovisno od proizvođača optičkog nišana pomicanje “knob-ova” se radi prstima ili u nekim slučajevima novčićem ili odvijačem.

S obzirom da su oznake na većini optičkih ciljnika na engleskom jeziku “up and down” znače gore i dolje, a oznaka „left and right” je lijevo i desno.

Znači, skinuti zaštitne poklopce na točkićima i pogledati kroz optiku. Točka na koju će nišaniti končanica u većini slučajeva će biti prilično daleko od točke koja je prije toga obilježena i koja određuje liniju cijevi.

Sada treba paziti da se fiksirana puška ne pomiče i ako je moguće ne dodiruje nego samo pomicanjem točkića i redovnim provjeravanjem pomicanja končanice na pozadini dovesti “križ” na točku koja određuje liniju cijevi.

Ne treba insistirati (mada je poželjno) da končanica bude dovedena na “mrtvu točku” linije cijevi. Manja odstupanja neće igrati značajniju ulogu u “vrućem upucavanju.”

Kada je to urađeno, vratite zaštitne poklopce na  točkićima i puška i optika su spremni za strelište.

Prije nego što krenemo s vrućim upucavanjem riječ dvije o podešavanju optike. Na točkićima za podešavanja postoje oznake koje kazuju za koliko će se pomaknuti nišanska točka na određenoj udaljenosti pri okretanju točkića za jedan „klik“.

Na nekim optikama je jednostavno označeno da jedan klik pomiče točku nišanjenja za 1 cm na 100m, ili ¼ inča (1 inč = 2,54 cm) na 100 yardi (90 m) .

Međutim, na većini američkih optičkih nišana oznake su malo zbunjujuće.

Recimo “1 click= ½ MOA” ili “1 click = ¼ MOA” na 100 jardi ili 90m. “MOA” znaci “minute of arch” ili u prijevodu minut kuta.

Da bi znali koliko pomicanje nišanske točke će izazvati pomicanje točkića za jedan klik potrebno je znati koliki je minut kuta. U koliko je udaljenost do mete 100m, ravnu liniju između usta cijevi i centra mete zamislimo kao radijus kruga.

Opseg kruga čiji je radijus 100m se računa po formuli

(O=Rx2) x 3,14. Za radijus od 100 metara računa se: O=200x3,14=628m

Pošto znamo opseg i znamo da puni krug ima 360 stupnjeva dobiven rezultat podijelimo sa 360

628 : 360= 1,74m.

Sada znamo da je kut od jednog stupnja na udaljenosti od 100m “širok” 1,74m.

Da bi dobili “širinu” minute kuta podijelimo (širinu jednoga kuta preračunatu u milimetre) 1740 mm sa 60 (jedan stupanj = 60 minuta) i rezultat je 29mm.

Dakle, jedna minuta kuta na meti koja je od nas 100m je 29mm. (ili engl. 29 MOA).

U koliko na točkiću za podešavanje visine i kuta piše da je jedan klik tj. pomicanje za jedan klik jednak recimo ½ MOA na udaljenosti od 100m onda to znaci da ce jedan klik pomaknuti točku nišanjenja za 29:2=14.5 mm na toj udaljenosti.

Znajući ovo i imajući metu koja ima podijeljena polja veličine 2.5x2.5 cm. lakše i brže ćemo dovesti končanicu na “mrtvu točku”.

Prva meta na kojoj se vrši upucavanje treba biti na otprilike istoj ili malo većoj udaljenosti od udaljenosti na kojoj je vršeno “grubo” dovođenje u liniju.

S obzirom na malu udaljenost i da je optika prilično usklađena sa linijom cijevi 2-3 metka bi trebala biti dovoljna da se pomicanjem točkića „križ“ optičkog ciljnika dovede u centar mete.

Sljedeći korak je povećavanje udaljenosti od mete i upucavanje na 100m.

Preporučuje se pucanje od 3 metka u grupi sa hlađenjem cijevi između grupa ispaljenih metaka.

Grupa od 3metka ispaljena iz prosječne cijevi prosječnog strijelca ne bi trebala biti sira od 5-7 cm znaci 2-2,5 MOA.

Što su grupe uže to je  određivanje srednjeg pogotka lakše a samim tim i “dovođenje “ končanice na centar mete. Prilično jednostavna metoda određivanja srednjeg pogotka je u stvari crtanje trokuta čiji su vrhovi rupe pogodaka grupe od tri metka.

Određivanjem centra trokuta (što je moguće preciznije) izvrši se mjerenje od njega do centra mete. Na osnovi odstupanja od centra mete korekcijom na točkićima optike končanica dovodi do centra mete.

U principu dovoljno je pucati 3 grupe po 3 metka da bi se postigao cilj tj. da treća grupa od 3 metka srednjim pogotkom “zatvori mrtvi centar”.

Svakako, za natjecateljske puške velike preciznosti to nije dovoljno dobro, ali ukoliko  prosječan lovački karabin napravi grupu čiji radijus nije veći od recimo 3-5 cm na 100m i pri tome grupom “pokrije” centar mete rezultat je zadovoljavajući.

Važno je napomenuti da se vruće upucavanje vrši iz ležećeg ili sjedećeg stava s dobrim naslonom. Bitno je da strijelac izbjegne upotrebu pomagala koja će pri upucavanju učvrstiti pušku jer ista pomagala u lovu neće imati. Ujedno upucavanjem bez pomagala za učvršćivanje puške steci će više samopouzdanja i bolje upoznati oružje i optiku koje koristi.

Ovisno od namijene i kalibra oružja nakon sto je cijev upucana na 100m mogu se izvršiti dodatne korekcije koje će dovesti končanicu na “mrtvu točku” na 150, 200 ili više metara.

Umjesto “čitanja” balističkih tablica i pomicanjem končanice prema podacima iz njih daleko je bolje ako se i to obavi “uživo” na terenu.

Često rezultati balističkih tablica zbog specifičnosti elemenata unesenih u njih odstupaju od onoga što će vaša puška postići na terenu.

Važna napomena: promjenom bilo kojeg svojstva streljiva kojeg koristite, bilo da je riječ o gramaži zrna, konfiguraciji i proizvođaču, mijenjaju se i rezultati ispaljenog hica. Stoga je važno da koristite istu onu municiju (gramaža zrna, konfiguracija i proizvođač) koju ste koristili prilikom upucavanja optičkog nišana.

IZVOR: http://www.lovac.ba