MIJENJA LI SE STATUS VUKA U EUROPSKOJ UNIJI

Već godinama se vode diskusije oko statusa zaštite vukova u Europskoj uniji. Stvari na terenu pokazuju konstantno povećanje vučje populacije i šteta koju vukovi čine na divljači, a osobito na domaćim životinjama. Učestali napadi na domaće životinje, kao i nedavni napad vukova (travanj 2022.) i usmrćivanje konja u vlasništvu predsjednice Europske komisije Usule von der Leyen, još su više potaknuli na preispitivanje statusa zaštite vuka u EU. Stoga je nedavno Europska komisija pokrenula novu fazu u statusu zaštite vukova u EU. Mnogi ovu fazu opisuju kao novi “lov na vukove”.

Europska komisija (EK) sada poziva lokalne zajednice, znanstvenike i sve zainteresirane strane da dostave ažurirane podatke o populacijama vukova i njihovom utjecaju nadopunjujući zahtjev koji je već upućen državama članicama u travnju 2023.Ovotjedni razvoj događaja odgovor je na dvije rezolucije Europskog parlamenta koje pozivaju na proceduru izmjene aneksa Direktive o staništima (čl. 19.) za velike zvijeri. Zastupnici Europskog parlamenta – mnogi od njih dio međuskupine Europskog parlamenta “Biodiversity, Hunting, Countryside” – naporno su radili kako bi ove rezolucije postale stvarnost. Na temelju ovih ažuriranja tehničkog i znanstvenog napretka, EK će, prema potrebi, razmotriti prijedlog za promjenu statusa zaštite, ažuriranje pravnog okvira i uvođenje dodatne fleksibilnosti u skladu s Direktivom o staništima. Potpuna provedba članka 19. nešto je na što su FACE i druge ruralne skupine dugo pozivali. Još jedan ključni zahtjev postavljen u FACE-ovoj nedavnoj kampanji #SignForHunting za točnu procjenu populacije velikih zvijeri na temelju odgovarajućih kriterija.

No, što će EK učiniti sa svim tim novim znanstvenim podacima prikupljenim od lokalnih zajednica, znanstvenika i drugih strana? Iz perspektive FACE-a, postoje dva različita puta kojima bi Europska Komisija mogla krenuti:

• Prepoznati pozitivne trendove koji su znanstveno utvrđeni i krenuti dalje s postupkom izmjene priloga.

ILI

• Kao i do sada nastaviti procjenjivati stanje očuvanosti vuka koristeći neodgovarajuće biogeografske parametre, što daje dojam pogoršanja stanja, a ne stalnog rasta i širenja populacije. Do sada je ovaj pristup doveo do povećane zaštite i sukoba na nacionalnoj razini.

Ostavljajući po strani status europske zdrave populacije vukova, koja očito doseže društveno podnošljivi kapacitet u mnogim dijelovima Europe, glavni problem ostaje praktičan i pravni. Aneks IV stvara gotovo nemoguću situaciju: smjernice EZ-a su nejasne, nacionalni sudovi su vrlo oprezni, a Europska Komisija ostaje aktivna u procesuiranju pravnih povreda, a sve to frustrira ruralne zajednice.

Prema riječima predsjednika FACE-a, Torbjörna Larssona, iz perspektive FACE-a je teško spojiti izjavu predsjednice Komisije Von der Leyen: “Pozivam lokalne i nacionalne vlasti da poduzmu mjere gdje je to potrebno” s istom Komisijom koja je tako spremna poduzeti ili prijetiti pravnim radnjama kada se poduzmu takvi potezi na nacionalnoj razini. Da bismo krenuli naprijed, mora postojati jasno priznanje da vuk čini dobro, a članak 19. Direktive o staništima mora se provesti.